Odmah: Ne reagira → alarmirati tim / hitnu službu, zatražiti da se donese defibrilator. Ne diše normalno → započeti kompresije prsnog koša 30 : 2. Prekide svesti na najmanju moguću mjeru.
Kvaliteta kompresija prsnog koša
| Parametar | Ciljna vrijednost |
|---|---|
| Mjesto pritiska | sredina prsnog koša (donja polovica prsne kosti) |
| Dubina | 5–6 cm |
| Frekvencija | 100–120 /min |
| Rasterećenje | potpuno, ruke ostaju na prsnom košu |
| Omjer | 30 : 2 – s endotrahealnim tubusom ili SGA kontinuirane kompresije + 10 udisaja/min (SGA s propuštanjem: natrag na 30 : 2) |
| Stanka prije šoka | što kraća (< 5 s), nastaviti kompresije tijekom punjenja |
| Izmjena spašavatelja | svake 2 min (pri svakoj analizi ritma) |
Postupak – ciklusi od 2 minute
| Ritam za defibrilaciju (VF / VT bez pulsa) | Ritam nije za defibrilaciju (asistolija / PEA) | |
|---|---|---|
| Analiza ritma | svake 2 min | svake 2 min |
| Defibrilacija | 1 šok, odmah nastaviti KPR | – |
| Adrenalin 1 mg | nakon 3. šoka, zatim svakih 3–5 min | što je prije moguće, zatim svakih 3–5 min |
| Amiodaron | 300 mg nakon 3. šoka, 150 mg nakon 5. šoka (alternativa: lidokain 100 mg / 50 mg) | – |
Doze amiodarona ravnaju se prema ukupnom broju šokova (3 odnosno 5) – neovisno o tome traje li ventrikulska fibrilacija i dalje ili se ponovno javlja.
Ako je srčani zastoj nastupio pod monitorom (npr. u kateterizacijskom laboratoriju) i defibrilator je odmah dostupan, kod početne VF/pVT mogu se isporučiti do tri šoka u brzom slijedu. Za vrijeme primjene adrenalina i amiodarona ova serija od tri šoka računa se kao jedan šok.
- 1 mg i.v./i.o.[1]svakih 3–5 min · 0,1 mg/ml (1 mg + NaCl 0,9 % do 10 ml) · = 10 ml
Primijeniti razrijeđeno: 1 ml adrenalina 1 mg/ml + 9 ml NaCl 0,9 % = 10 ml (0,1 mg/ml) – 1 mg = 10 ml, zatim isprati s NaCl 0,9 % (sažetak opisa svojstava lijeka). Isto vrijedi za napunjene štrcaljke 1 mg/10 ml. Ritam nije za defibrilaciju – što ranije. Ritam za defibrilaciju – nakon 3. šoka.
- 300 mg i.v./i.o.[1]nakon 3. šoka · 50 mg/ml (3 ml = 150 mg) · = 6 ml
- 150 mg i.v./i.o.[1]nakon 5. šoka · 50 mg/ml (3 ml = 150 mg) · = 3 ml
Mjerodavan je ukupan broj šokova (perzistentna ili ponavljajuća VF). Tri uzastopna šoka kod zastoja kojemu se svjedočilo i koji je praćen na monitoru računaju se kao jedan šok.
Defibrilacija
- Bifazični (pravocrtni – rectilinear – ili skraćeni eksponencijalni oblik vala): 1. šok najmanje 150 J.
- Pulsni bifazični: 1. šok 130–150 J (prema ERC 2025 idealno i ovdje najmanje 150 J, jer oblik vala na uređaju najčešće nije označen – pridržavati se podataka proizvođača na uređaju).
- Ako šok nije uspješan, a uređaj to omogućuje: povećati energiju za sljedeće šokove. Preporučena postavka uređaja nepoznata: najviša energija za sve šokove.
- Refraktorna ventrikulska fibrilacija (traje nakon 3 šoka): provjeriti pravilan položaj elektroda, odabrati najvišu energiju, zatim razmotriti promjenu vektora (elektrode anteroposteriorno).
- Dvostruka sekvencijska defibrilacija (drugi uređaj, anterolateralno + anteroposteriorno): prema ERC 2025 ne rutinski – praktični problemi s dva uređaja, ograničeni dokazi, studije su u tijeku. Prednost imaju provjera elektroda i promjena vektora; ILCOR 2025 smatra je mogućom nakon ≥ 3 šoka (slaba preporuka, dokazi niske razine) – nije standardni postupak.
Pristup i dišni put
- Najprije intravenski pristup; intraosealni ako i.v. pristup ne uspije brzo (unutar 2 pokušaja).
- Dišni put postupno: samošireći balon s maskom → supraglotičko pomagalo (prednost supraglotičkom pomagalu druge generacije s gel-manžetom koja se ne napuhuje, prema lokalnom protokolu) ili intubacija – intubacija samo uz visoku stopu uspješnosti (> 95 % u ≤ 2 pokušaja) i stanku kompresija < 5 s.
- Kapnografija (krivulja) obvezna: položaj tubusa, kvaliteta kompresija, nagli porast etCO₂ kao znak ROSC-a (ne prekidati kompresije samo zbog toga – samo uz druge znakove kao što su svijest, svrhoviti pokreti, krivulja arterijskog tlaka). Nizak etCO₂ sam po sebi nije kriterij za prekid reanimacije.
- Tijekom reanimacije najviša moguća koncentracija kisika.
Reverzibilni uzroci – „4H i 4T”
| 4H | 4T |
|---|---|
| Hipoksija | Tamponada srca |
| Hipovolemija | Toksini (otrovanje) |
| Hipo-/hiperkalijemija, metabolički poremećaji | Tromboza (koronarna, plućna) |
| Hipo-/hipertermija | Tenzijski pneumotoraks |
Ultrazvuk uz krevet bolesnika (POCUS) za traženje uzroka samo od strane uvježbanih i bez dodatnih stanki. Izvantjelesnu KPR (eKPR) razmotriti kao mjeru spašavanja u odabranih bolesnika kada konvencionalne mjere ne uspijevaju, a sustav je dostupan – na nju misliti rano.
Nakon ROSC-a – ciljne vrijednosti
| Područje | Cilj |
|---|---|
| Oksigenacija | SpO₂ 94–98 % (čim se može pouzdano mjeriti); izbjegavati hipoksemiju i hiperoksemiju |
| Ventilacija | Normokapnija (PaCO₂ 35–45 mmHg) |
| Cirkulacija | sistolički tlak > 100 mmHg odnosno MAP > 60–65 mmHg |
| Temperatura | aktivno sprječavati vrućicu: ≤ 37,5 °C najmanje 72 h u bolesnika koji su i dalje u komi |
| Dijagnostika | 12-kanalni EKG (ponoviti po potrebi); kod perzistentne elevacije ST-segmenta hitna koronarografija (po potrebi PCI) |
